Poremećaj u prehrani se definira kao kronično samoinicijativno izgladnjivanje ili prejedanje zbog iskrivljene percepcije vlastitog tijela. Osobe koje od njih obolijevaju imaju sljedeće karakteristike:

• perfekcionizam
• visoku motivaciju za postignućem
• često su akademski vrlo uspješne
• imaju potrebu da udovolje drugim ljudima (što je naravno slijepa ulica, jer što god učinili nikad neće biti dovoljno dobri)
• osobe su izuzetno inteligentne, humane, etične i istinoljubive
• radoznale su, često “najbolje učenice u razredu”, vrlo ambiciozne
• jako emocionalne i izraženo empatične, drugima će oprostiti, ali prema sebi su krajnje kritične i stroge

Bulimija i anoreksija su stečeni poremećaji osobnosti koji zahvaćaju sve razine ličnosti.

1. Duhovnu razinu
Zbog usvajanja pogrešnih vjerovanja o životu, svijetu i samom sebi, osoba se osjeća odbačeno, uplašeno i nevoljeno. Strah od prepuštanja životu i vlastitim impulsima dovodi do kontrole životnosti pri čemu osoba gubi kontakt sa svojom autentičnošću i izvornim Ja, što rezultira neprestanim stresom i napetošću, strahom i pokušajima da stvori sigurnost izvana. I tu se čarobni krug zatvara, jer sigurnost izvana ne daje stvarni osjećaj sigurnosti.

2. Mentalnu razinu
Umjesto autentične osobe, nastaje “nova” osoba, koja zbog potrebe za sigurnošću i prihvaćanjem izvana kontrolira svaki djelić svog života, a čije misli zaposjeda Kritizirajući ego koji osobu pretvara u poslušnu žrtvu, jer nikad nije dovoljno dobro iskontrolirano. Uspijeva ju uvjeriti kako je jedini uzrok koji ju čini nesretnom njezina debljina i da zato, ako želi biti sretna, mora smršaviti. Vođena egom, smišlja strategije mršavljenja.

3. Emocionalnu razinu
Negativne i kontradiktorne direktive Ega u oboljeloj osobi izazivaju puno negativnih emocija, kao što su: strah, očaj, mržnja prema sebi, depresija, tuga, razočaranje, osjećaj krivnje i slično. Krajnji ishod je samopovređivanje, a ni pokušaji samoubojstva nisu rijetki.

4. Tjelesnu razinu
Na tjelesnoj razini se javljaju sljedeći poremećaji:

• – poremećaj koncentracije važnih elektrolita u krvi (kalij, magnezij, željezo, kalcij) što vodi poremećaju rada srca, anemiji, osteoporozi ili osteopeniji
• – poremećaj vitaminske opskrbe stanica
• – prekomjerna razgradnja mišića zbog nedostatnog unosa bjelančevina
• – poremećaj rada mnogih organa – želudac, crijeva, jetra, bubrezi
• – endokrinološki poremećaj – hipofize, jajnika, štitnjače i gušterače
• – amenoreja
• – ispadanje zuba i nestajanje zubne cakline
• – ispadanje kose
• – ozbiljni pad imuniteta

Roditelji često misle kako su njihove kćeri “nagovorene” da povjeruju kako je debljina pravi razlog njihovog neuspjeha, i kako će shvatiti svoju zabludu čim ih doktor izvaže i lijepo im objasni kako su u krivu. Na žalost, to ne funkcionira, jer se ne radi o površinskoj zabludi, nego o patološkoj promjeni cjelokupne ličnosti. Iskrivljena su životna uvjerenja o osobnoj vrijednosti i vlastitim sposobnostima te uvjerenje o životu i svijetu. Kako se dogodi da počnemo sumnjati u osobnu vrijednost i vlastite sposobnosti? Zašto se bojimo života?

Jeste li ikada čuli za dijete koje je staro godinu dana i ima negativno mišljenje o sebi?! Dijete ne razmišlja jesu li mu nožice debele ili ne! Je li u redu plakati sada ili nije. Dijete od godinu dana ne razmišlja, ono jednostavno jest! Takvo kakvo je, takvo se i pokazuje. Ono što tada dijete treba je: VIDIM TE… a ono što u našem društvu najčešće dobije je BRIGA, STRAH i KRITIKA.

Jesu li vam poznate ove rečenice?
Pazi, past ćeš.
Ne možeš ti to još…
Kako se to ponašaš?
Ma, ne boli te…
Jesi li ti normalna?
Ne budi nepristojna!

Ovo su rečenice koje stvaraju strah od života, koje ugrožavaju samosvijest, osobnu vrijednost i potiču dijete da prestane vjerovati u vlastite sposobnosti.

Iskrivljena životna uvjerenja su nešto što smo kroz život stekli, to nije nešto s čime smo se rodili! Dobili smo ih od ljudi koji su nam bili najbliži. I ako ih simbolički vratimo na mjesto odakle potječu, tada oduzimamo moć kritizirajućem egu u nama i prisjećamo se onoga što zaista jesmo. To je put van… van u ozdravljenje… I ovo ne vrijedi samo za poremećaje u prehrani. Ovo vrijedi za sve ovisnosti i sve destruktivne oblike ponašanja prema sebi.

Djevojke s anoreksijom i bulimijom pripadaju takozvanim ”psihosomatskim obiteljima” – obiteljima u kojoj je dijete izrazito štićeno i pretjerano paženo, a nema jasnih granica. Štićeno dijete razvija u sebi opsesivnu težnju za savršenstvom shvaćajući da to roditelji traže. Pri tome prati sve signale iz okoline. Oprezno promatra što je roditeljima prihvatljivo a što ne, što u njoj rađa neodlučnost prema svakoj vlastitoj akciji i ovisnost o odobravanju roditelja. Uči se ponašati prema očekivanjima roditelja i s vremenom počinje osjećati veliku odgovornost da ne napravi nešto što bi posramilo obitelj i izazvalo osjećaj krivnje ili stida. Poriče sebe i vlastite potrebe u korist obitelji kao cjeline. Do adolescencije to funkcionira…a tada nastupa kriza.

Potreba za životom izvan obitelji biva sve jačom. Ona želi ostati odana obitelji, a istovremeno želi stvarati kontakte, živjeti drugačije i misliti drugačije. Budući da se još ne može odvojiti od roditelja, pokušava ih promijeniti. Dolazi do sukoba, a oni za uzvrat samo još više stežu obruč. Nesuglasice se najčešće potpuno negiraju odnosno nesvjesno ili čak svjesno prikrivaju. Dijete je često roditelj svojim roditeljima. Ukoliko se adolescentica pokuša odvojiti od obitelji, narušit će dotadašnju ravnotežu i ostali članovi će je pokušati prisiliti na odustajanje. Ako u ovom trenutku ne smogne snage za odvajanje, adolescentica ostaje u zamci, a bolest je učinkoviti mehanizam kojim se može izbjeći promjena, a da se pri tome ne izgubi obraz. S obzirom da se u obitelji nastoji izbjeći svaki sukob, bolest izvrsno služi toj svrsi, jer se s bolešću odgađa odrastanje koje je izvor sukoba. Zbog toga simptom na nesvjestan način podržava obitelj, jer zapravo, koliko god to čudno zvučalo, na neki način svima odgovara.

Simptomi

Bulimičarke žele tražiti pomoć ali se stide svoje bolesti, pa je dugo skrivaju.
Simptomi:

• odbija zadržati tjelesnu težinu iznad minimalno normalne
• jak strah od debljanja
• poremećaj doživljaja tijela i poricanje ozbiljnosti aktualne, niske tjelesne težine
• amenoreja

ORTOREKSIJA

Još nije definirana kao poremećaj, ali sve se više govori o ”opsjednutosti zdravom hranom”. Bez obzira na to jesu li vegetarijanci, vegani, pristaše sirove hrane ili makrobiotike, različite grupe ljudi inzistiraju na svojim dijetalnim pravilima. Problem nastaje u trenutku kada ta pravila počinju dominirati životom. Trenutak kada prehrana postaje nezdrava jeste onaj kada se počinje sukobljavati s normalnim životom. Ako vaš društveni i obiteljski život počne patiti isto kao i vaše zdravlje, onda vjerojatno imate problem. Ortoreksija može prijeći u anoreksiju, anoreksija često prelazi u bulimiju i bulimija u anoreksiju.

Okidači za razvoj bulimije su različiti i specifični za svaku djevojku, ali je uzrok uvijek jedan i uvijek isti. Uzrok je jak emocionalni stres izazvan remećenjem nekog za djevojku važnog međuljudskog odnosa. Ostajanje s ovom ranom je toliko velika psihološka bol, da kod ranjene osobe dolazi do raspada njezinog izvornog pozitivnog emocionalnog integriteta. Ovakav emocionalan “krah” dovodi do toga da Kritični ego dolazi na vlast! Djevojka više ne može realno sagledavati i procjenjivati svoj život, već počinje vjerovati u vlastitu nedostatnost i počinje sebe okrivljavati za sve što se vani događa.

Bulimičarski kritički ego je prema dr. Tatjani Škoro u knjizi „Tajna bulimije“:

• sebičan – uvjerava da ste same i da nitko ne brine o vama; osjećate se odvojenima od svih
• tašt – samo najbolje je dovoljno dobro za vas
• perfekcionist – sve što je manje od savršenog, zavređuje prezir
• kompulzivan – ili sad ili odustajem
• ekstreman – nema sredine, ako nije savršeno, onda je savršeno loše
• uvijek uspoređuje – na štetu žrtve
• zastrašuje
• prijeti i ucjenjuje – sad je loše, bit će gore, zahtjeva bespogovornu poslušnost
• prigovara i zamjera
• nadmoćan
• hirovit, prevrtljiv i kapriciozan
• povodljiv, snob
• materijalistički i grandomanski nastrojen
• zao gospodar, sadist.

S obzirom da su poremećaji u prehrani stečeni poremećaji osobnosti koji zahvaćaju sve razine osobnosti – duhovnu, mentalnu, emocionalnu i tjelesnu, liječenje zahtijeva multidisciplinaran pristup.

Multidisciplinaran pristup obuhvaća:

1. Psihosomatiku – povezivanje psihe s tijelom, otvaranje emocionalnih blokova u tijelu.
2. Psihoterapiju – povezivanje s unutrašnjim djetetom, buđenje empatije za njega, rad s kritičarom – superegom te izgrađivanje sigurnosti i vježbanje prepuštanja.
3. Psihodinamiku – povezivanje obiteljske dinamike s osobnošću.
4. Rad s emocijama – izgrađivanje kapaciteta za propuštanje potisnutih emocija.
5. Edukaciju o funkciji probavnog sustava i utjecaju ugljikohidrata na metabolizam.

Rad s tijelom i emocijama je po meni jedan od najvažnijih segmenata, jer upravo vraćanje u tijelo, pomaže osvijestiti sve što je u tijelu zaboravljeno, potisnuto ili odcjepljeno. Djevojke koje su toliko udaljene od svog tijela da ga svakodnevno muče i podčinjavaju, se metodom vraćanja u tijelo i njegovim osvještavanjem, mogu približiti boli koju same sebi nanose, a ta bol budi empatiju prema sebi te vodi u iscjeljenje. Ali bitno je ne zanemariti ni jedan drugi aspekt, jer ipak smo mi ljudska bića cjelovit sustav kojeg treba gledati holistički.

Prolaskom i upoznavanjem svih zaboravljenih dijelova možemo spoznati tko zapravo jesmo ispod svih kompenzacija i iskrivljenja. A kad upoznate sebe, zapravo shvatite da ste upravo takvi kakvi jeste najviše ok.