Ljubav i bol

Zašto, kada volimo često osjećamo i bol?

Zamisli da je posuda puna vode. Ta voda je naša ljubav. U njoj su razni sitnij i krupniji komadići drveta, kamena, lišća…. neki su na površini, neki na dnu, a neki u sredini… svi ti komadići predstavljaju određene dijelove našeg ega izmiješanog s ljubavlju.
Kada pronađemo osobu sa zdravim granicama prema kojoj osjetimo ljubav (u ovoj priči će ta osoba biti simbolizirana sa pijeskom) počnemo prema njoj lijevati ljubav.
Dakle, sipamo vodu (ljubav) u pijesak (osobu koju volimo) i tu počinjemo osjećati bol.

To je zato što naša ljubav prodire do srca te osobe, a naš ego ostaje na površini, poput svih onih komadića drveta, kamena i lišća koji ostaju na površini pijeska.
Što se više vezujemo za komadiće koji su ostali nasukani na pijesku to smo sve više povezani s osjećajem bola, a sve manje s osjećajem ljubavi. Umjesto da se prepustimo da druga osoba upije našu ljubav kao što je pijesak upio vodu počinjemo se ljutiti na tu osobu zato što skupa s tom ljubavlju nije primila i naš ego. I tu se polako počinjemo odvajati od te osobe i naše ljubavi prema njoj ali i prema sebi i istodobno počinjemo uzgajati mržnju i gađenje i prezir.
Kada pronađemo osobu sa slabijim/narušenim granicama prema kojoj osjetimo ljubav (u ovoj pričiće ta osoba biti simbolizirana sa kamenjarom s veoma krupnim kamenjem) to je kao da lijevamo vodu u taj kamenjar. U tu osobu će biti lakše uliti i našu ljubav skupa sa egom, zato što će voda sa sobom ponijeti komadiće koji su u njoj dublje u kamenjar, a bol će izostati.

Kao i sve druge priče i ova se može analizirati i gledati s više stajališta i ne predstavlja cijelu dinamiku u procesu ljubavi i boli, nego je samo dio slagalice i podložna je kritikama. Možete prihvatiti njeno nesavršenstvo ili kritizirati. Cilj ove priče je da približi ideju zašto ljubav, često, osim radosti donosi i bol.

Siniša Radetić, 15.12.2015