NEUROPLASTIČNOST MOZGA 1.dio

by Igor Jonjić (FB page: Intuitivni Pokret)

Kako bismo razumjeli Movement perspektivu moramo se uvjeriti da postoji veza između kretanja tijela i uma.
Što ona zapravo predstavlja i kako možemo utjecati na nju? Ovaj i idući post će biti posvećeni upravo ovoj temi.

U ovome postu pokušat ću Vam dokazati da povezanost postoji i da je neuroplastičnost mozga zanemarena tema u razgovorima o treningu.Drugi dio bit će o tome kako osmisliti trening koji će uspješno povezati dvije bitne komponente koje stalno spominjem – tijelo i um.

Što je neuroplastičnost mozga?
Za početak, potreban nam je dokaz da kretanje zaista utječe na um.
Najbolji dokaz za to jesu istraživanja koja prate razvoj kretanja fetusa u maternici do pokreta u adolescenciji.
Nažalost, nema mnogo istraživanja koja prate razdoblje nakon adolescencije, što je vrlo loše jer se nameće mišljenje da naš tjelesni razvoj, ali i umni završavaju u tom razdoblju. Ustalilo se mišljenje da najveći doseg možemo postići do 25. godine života, a zatim slijedi postupno propadanje naših sposobnosti.
Istraživanja koja izučavaju vezu pokreta i uma kod novorođenčadi i djece otkrivaju nekoliko zanimljivosti. Novorođenče ima razvijene određene tjelesne sposobnosti poput glasanja, plakanja, gutanja, refleksnih trzaja ruku i nogu, kontrole mišića lica i slično. Smatram kako se upravo tu jasno vidi veza između tijela i uma. Ako se dijete rodi fizički zdravo, no ne kreće se na pravilan način, moguće je pretpostaviti da je problem u mozgu. Kroz djetetov daljnji razvoj važno je naučiti ih kako da kontroliraju vlastito tijelo (najprije ih učimo puzanju, potom hvatanju objekta, hodanju te govoru) jer upravo u tome leži daljnji potencijal za umni razvoj.
Primjerice, ako dijete ne razvije pravilno držanje tijela i pravilan način hodanja, znanstvenici su uvjereni da će sigurno imati određene nedostatke u umnom razvoju, ali i u samom ponašanju što naposlijetku dovodi do lošije kvalitete života.
Druga, ključna stvar jest shvaćanje da um nije zaključan u glavi (ne predstavlja samo mozak), nego se on odnosi na cijelo tijelo.
Kako bismo bolje shvatili uzet ćemo za primjer računalo koje se sastoji od dva glavna dijela, a to su hardver (opipljiv dio poput kućišta) i softver (neopipiljivi dio u koji se ubrajaju programi i podaci na računalu). I najbitnije, softver ne može raditi bez hardvera, kao što ni hardver ne može bez softvera. Ako zamislimo naše tijelo i njegove dijelove kao hardver, a naš um kao softver vidjet ćemo da su oni nerazdvojni. Kako bismo mogli donijeti određene zaključke, prije toga moramo prikupiti određene informacije. Naš um za prikupljanje informacija koristi naše tijelo, samim time kvaliteta naših misli ovisi o kvaliteti našeg tijela, točnije o kvaliteti procesa prikupljanja informacija.
Sposobnost izvršavanja računalnih operacija ne ovisi samo o procesoru, nego i o njegovim ostalim dijelovima, stoga poboljšavajući pojedine dijelove računala, ono uspjeva obavljati svoje funkcije brže i bolje.
I to moramo uzeti u obzir kada govorimo o kvaliteti života.
Primjerice, koliko ste putovanja propustili jer se niste mogli pouzdati u vlastito tijelo i koliko ste samo informacija koje ste mogli steći na putovanjima izgubili, a mogli su utjecati na vaš život?
Što bi onda bila neuroplastičnost mozga?
Pojednostavljeno, to je sposobnost mozga da stvara nove i mijenja stare veze unutar sebe. Ranije smo shvatili da mozak nije samo glava, nego cijelo naše tijelo te da fizički razvoj utječe na umni razvoj, no preostala je još jedna bitna komponenta, a to je okoliš.
Ranije spomenuta istraživanja zaključuju da je bitno djecu izlagati različitim okruženjima i uvjetima, u suprotnome onemogućuje se pravilan razvoj tijela i uma.
Možemo zaključiti da neuroplastičnost ovisi o tijelu, umu i okruženju te njihovim međusobnim interakcijama.
Naime, dijete je od najranije dobi izloženo različitim utjecajima iz okruženja koji ga tjeraju da koristi tijelo i um.
Ako dijete ne uspije savladati osnovne pokrete poput pravilnog hodanja, nego razvije nekakav oblik šepanja roditelji neće biti zabrinuti samo zbog nepravilnog hodanja. U većini slučajeva šepanje može dovesti do manjka samopouzdanja ili nečeg drugog što može negativno utjecati na djetetov um jer ono postaje svjesno svojih nedostataka koji ga čine drugačijim od ostalih.
Neuroplastičnost, uzimajući u obzir sve napisano, nije samo zadebljanje sinapsi u mozgu. To je proces koji se konstantno odvija u umu i izravno je odgovaran za kvalitetu našeg života, a tijelo je najbolji alat pomoću kojeg možemo utjecati na vlastiti razvoj, a samim time na kvalitetu života.
Kakve to sve ima veze sa treningom?
Više o tome u sljedećem postu! Zasada, promatrajući iz Movement perspektive te uzimajući u obzir već naučeno o neuroplastičnosti mozga, zapitajte se sljedeća pitanja.
Ako je u djetinjstvu razvoj uma toliko povezan s razvojem tijela, što se događa kada razvoj tijela potpuno zanemarimo ili ga ograničimo na ponavljajuće pokrete?
Je li moguće da mnoge nestabilnosti u našem umu zapravo potječu iz nestabilnosti u tijelu?
Kakve bi bile naše mogućnosti kada bismo živjeli u okruženju koje stimulira naš tjelesni napredak?
Jesu li Spartanci bili ludi ili smo to ipak mi?