Neuroplastičnost mozga 2

by Igor Jonjić (FB page: Intuitivni Pokret)

Ovaj je post nastavak prethodnoga posta. Nakon što sam vam ukratko predstavio neuroplastičnost mozga, sada bih vam htio objasniti kako izgleda trening kada se ona uzme u obzir, te kako organizirati vrijeme na treningu kako biste mogli ostvariti umni napredak, ali i željene rezultate na tijelu.

Povratna petlja uma i tijela.

Budući da ne možemo točno odrediti gdje um prestaje, a gdje počinje tijelo, pogled na tijelo i um kao na povratnu petlju može nam u tome pomoći. Povratna petlja znači prikupljanje informacija o okolini kroz tijelo koje, potom, putuju do našega mozga. Mozak dobivene informacije procesuira, a zatim šalje povratnu informaciju tijelu, kojom mu objašnjava kako da se ponaša. Spomenuti prijenos informacija između tijela i mozga je neprekidan i odvija se nevjerojatnom brzinom.

Ponekad se događa da informacije ne uspiju doći na vrijeme do mozga, pa tada naše tijelo reagira refleksno. Primjerice, ukoliko stavimo ruku na vruću podlogu, naše će tijelo refleksno reagirati, odnosno automatski i odmah će ruku maknuti s vruće podloge, dok će informacija o tomu što se upravo dogodilo do mozga stići naknadno.

Ovo je samo jedan od primjera zašto je važno na treninzima obraćati pažnju na neuroplastičnost mozga. Bitno je da više pažnje posvećujemo tomu što se događa unutar tijela, nego na samu izvedbu pokreta. Dakle, povratna petlja, koju sam ranije spomenuo, dobar je primjer da shvatite kako funkcionira naš živčani sustav. Živčani sustav sastoji se od dva dijela: središnjeg i perifernog živčanog sustava. Središnji čine mozak, leđna moždina i živci, a periferni obuhvaća skupina živaca i ganglija koji se protežu cijelim tijelom. Njegova uloga je spajanje dijelova tijela sa središnjim živčanim sustavom. I, naposljetku, ponovno shvaćamo da mozak nije samo u glavi, nego se proteže cijelim tijelom.

Ukoliko želite bolji prikaz onoga što sam napisao: Pogledaj
I ako ovo razumijemo jasno nam je da pomoću uma uvelike možemo utjecati na razne sustave u našem tijelu i to bismo trebali uzimati u obzir kada treniramo.
Mišić je samo jedna karika u lancu unutar petlje i, moram naglasiti, posvečujući pažnju samo izgledu, gubimo previše.

Sada ću vam na primjeru jedne usporedbe objasniti kako izgleda trening koji je temeljen na Movement perspektivi.
Usporedit ćemo trening s računalnom igricom.

Točnije, igrom Role Playing Games (igra u kojoj razvijamo sposobnosti jednoga lika). Što više sposobnosti određeni lik uspije razviti, igra postaje zabavnija i kvalitetnija. Također, što više načina kretanja uspijemo savladati, lakše se snalazimo u okruženju unutar igrice, te samim time ona postaje kvalitetnija. Ipak, nikome nije u interesu da nam se kretnje ponavljaju bez mogućnosti napretka jer to ne pogoduje razvitku sposobnosti igrača niti čini samu igru zabavnijom.
Mislim da vidite kuda ovo vodi.

Kada bismo pogled na to kako funkcionira igra primijenili na trening, mogli bismo konačno shvatiti Movement perspektivu.
Naposljetku, svi težimo razvijanju naših sposobnosti, a ne samo suhoparnom ponavljnju istih pokreta, stoga je potrebno odrađivati treninge u različitim okruženjima i pod različitim uvjetima jer samo tako možemo zaista ostvariti napredak. Kada govorim da je nužno izbjegavati ponavljanje određenih kretnji, to ne znači da svaki dan moramo raditi nešto drugo ili na drugačiji način. S vremenom se naše tijelo privikava određenim situacijama i aktivnostima koje iz izazova prelaze u rutinu, ono se opušta, pa je bitno ponekad ga “prodrmati”, promijeniti rutinu jer samo tako stječemo nova iskustva i znanja te razvijamo sposobnosti.

Zaključak

Movement perspektiva najzdraviji je pogled na trening koji sam otkrio. Tu je perspektivu moguće primijeniti na svakodnevan život, gdje se kriju razne mogućnosti napretka.
Bez obzira želimo li svladati podizanje 200 kg na benču, napraviti 50 zgibova ili istrčati maraton, oni nikako ne smiju biti glavni razlozi treniranja. Ti ciljevi predstavljaju kratkotrajna zadovoljstva, te su puno važnije promjene nastale unutar našega tijela koje su se razvijale dok smo bili usredotočeni na ispunjavanje ciljeva.
Na taj smo način razvili lika koji je spreman na puno više izazova i samim time putem pokreta utjecali smo na poboljšanje samopoštovanja i samopouzdanja, razvili smo otpornost na bol, omogućili veću organiziranost i odgovornost, stekli bolji osjećaj za ritam i slično. Loših stvari kojih smo se riješili je mnogo, no spomenuti ću samo jedan od njih, koji se smatra velikim problemom današnjice, a to je STRES.
I bili svjesni toga ili ne, spomenuta igra samo je preslika našega života, a mi je igramo svakoga dana i u svakom trenutku.
Ovim sam postom završio pisanje o općim stavkama Movemet perspektive.
Idući postovi bit će posvećeni pojedinim dijelovima treninga poput zagrijavanja, treninga snage, koordinacije, itd.
Još nisam odlučio o kojoj ću temi pisati u sljedećem postu, tako da sam otvoren za vaše prijedloge. 😀
Sviđa li vam se ovakav pogled na trening?
I slobodno podijelite svoje mišljenje o bilo čemu!

P.S. Trudim se da temu istražim i sa stajališta znanosti (koliko mi Internet to dozvoljava), ali uglavnom je riječ o mojim pogledima i iskustvima koje sam stekao kao trener (trenirajući sebe i druge) i čitajući o ljudskom tijelu. I zato ne tvrdim da je sve napisano točno, ali uvjeren sam da o ovome treba pričati i razmišljati.
Peace