Razvoj i nužnost sebičnosti i nesebičnosti za zdravu psihu

Kurikulum radionice:
1. Predstavljanje voditelja i polaznika radionice
2. Kako se razvija sebičnost u nama + iskustvena vježba
3. Zdrava sebičnost + iskustvena vježba
4. Sebičnost u kontaktu sa drugima + iskustvena vježba
5. Razvoj nesebičnosti + iskustvena vježba
6. Sebičnost i nesebičnost kao zdrave komponente psihodinamike + iskustvena vježba
7. Zaključak radionice kroz dijeljenje iskustva sudionika

U psihoterapijskom radu, kod gotovo svih klijenata, susreo sam se sa tugom, boli ili nelagodom izazvanom sebičnim činom druge osobe ili skupine osoba prema klijentu. Sebičnost je jedna od najčešće navedenih mana modernog društva koja je gotovo zavladala svim društvenim slojevima. Također se navodi i kao jedan od uzroka otuđenosti i usamljenosti u društvu i sve je prisutnija u svakom pojedincu te je poprimila oblik epidemije. Sebično ponašanje je opisano kao nepristojno ponašanje pri kojemu pojedinac ili skupina daje sebi za pravo više slobode nego drugim ljudima. Tijekom takvoga ponašanja taj pojedinac ili skupina, tragajući za osobnim interesima ignoriraju i ne primjećuju interese drugih osoba i to na posebno grub način. Pri tome ne pokazuju solidarnost, a još manje altruizam, te često povređuju druge izazivajući u njima bol, tugu i mnoge druge emocije koje u njima izazivaju veliki stres. Drugim riječima, sebičnost je okarakerizirana kao loša pojava.
Zbog čega se sebičnost toliko raširila u našem društvu?
Na našem (i ne samo našem) prostoru se preklopilo nekoliko pojava koje su dovele do procvata sebičnosti. Tu je naslijeđe starog političkog uređenja gdje se nesebičnost prenaglašavala. Kada se tijekom i poslije ratnih zbivanja promijenilo političko uređenje, promijenio se i emocionalni naboj. Brana je popustila i koliko je god stari sustav prenaglašavao nesebičnost, toliko je novi sustav otišao na drugu stranu, prema sebičnosti. Sposobnost da se pojedinac pobrine za sebe po svaku cijenu postala je popularna i poželjna, dok su osobe sa izraženim altruističkim ponašanjem često bile izložene podsmjehu te su bile zanemarene i ignorirane od društva. Pojedinci koji su se kroz takav način realizirali postali su uzor dijelu jedne generacije. U zadnjih nekoliko godina društveni pogled na takvo ponašanje se promijenio i društvo reagira sa sve više negodovanja i nezadovoljstva na te iste „uspješne“ pojedince. Razlika između ranijeg i sadašnjeg sustava se polako nivelira, a altruizam postaje sve prisutniji i poželjniji te je izgubio sliku „žrtve“ i nepoželjnosti. Ravnotežu donosi i sve veći broj altruističnih skupina i akcija u kojima se građani udružuju i pomažu određenim skupinama bolesnika ili potrebitim pojedincima ili dijelovim apopulacije.
Drugi razlog raširenosti sebičnosti je u obliku odgoja kojem je nekoliko naraštaja bilo izloženo, a to je prerano guranje djece u nesebično ponašanje. Molim da iduću situaciju uzmete kao mogući primjer, a ne kao pravilo. Recimo, većina nas je doživjela na vlastitoj koži ili barem u ulozi promatrača slijedeću situaciju: -Dijete se igra na dječjem igralištu sa svojom igračkom. U nekom trenutku prilazi mu drugo dijete i želi tu igračku. Vrlo brzo će doći do sukoba, a savjesni roditelj će se truditi naučiti dijete da je lijepo podijeliti igračku. Pri tome će kritizirati djetetovu sebičnost kao ružno i neprihvatljivo ponašanje. Ukoliko pak dijete podijeli sa drugim djetetom svoju igračku, biti će za svoj čin nagrađeno lijepim riječima i ponosom svog roditelja, a često će pohvale doći i od djetetu nepoznatih osoba koje su vidjele taj čin.
No, da li je to doista toliko lijepo i zdravo ponašanje? Da li je sebičnost samo loša ili postoji i pozitivan aspekt sebičnost?
Na prvi pogled, u sebičnost ne postoji ništa dobro i plemenito, no drugi pogled nam otkriva da je umjerena sebičnost sposobnost pojedinca da zadovolji svoje interese, a da tijekom tog procesa ne naškodi drugim pojedincima i društvu koje ga okružuje. Dakle, bitno je da dijete upozna empatiju i suosjećanje, a samim time spozna i nesebičnost. No isto tako, vrlo je važno prepoznati trenutak kada ćemo dijete upoznati sa nesebičnošću.
Pa kada je onda pravi trenutak i kako pristupiti djetetu? Sada se vraćamo na ono dijete na igralištu kojemu je prišlo drugo dijete i želi njegovu igračku. Za to je dijete potpuno psihološki zdravo da ne podijeli sa drugima svoju igračku. Na taj način dijete uči i povezuje se sa pojmom posjedovanja. Ono u sebi ugrađuje ideju da je igračka njegova. Kada u činu potpune sebičnosti spozna da je igračka samo njegova tada nastupa trenutak za učenje djeteta nesebičnosti.
Tek kada dijete osvijesti da nešto ima, tek tada to može dijeliti. Ne može podijeliti ono što nije njegovo. Iz toga je vidljivo da je sebičnost zdrava etapa kroz koju dijete prolazi na putu ka sazrijevanju i razvoju nesebičnosti. Bez zrelo razvijene i dovršene faze sebičnosti dijete nema zdravu podlogu za razvoj nesebičnosti i altruizma.
Koje su posljedice preranog guranja u fazu nesebičnosti? Ako dijete počnemo gurati u prostor nesebičnosti prije no što je dijete usvojilo svoju sebičnost, tada će se to dijete vraćati nazad i iznova će pokušavati uspostaviti osjećaj vlasništva kroz sebično djelovanje. Ukoliko ga u tome budemo uporno zaustavljali, u djetetu će se razviti vezanost za sebično ponašanje, a u odrasloj dobi može imati problem sa osjećajem vlastitih granice i sebe naspram materijalnog svijeta i novca. Ideja koju takvo dijete može podsvjesno uzgojiti u sebi može glasiti „Ja nemam pravo na novac, stan, partnera, zadovoljstvo i slično“ Ta podsvjesna ideja mu može onemogućiti ili značajno otežati realizaciju na materijalnoj i emocionalnoj razini. Uz to će paralelno biti narušen i osjećaj vezan uz vlastitu omnipotenciju i ideju „Ja mogu.“ U radu sa osobama koje imaju takvo iskustvo bitno je omogućiti im da završe etapu sebičnosti kako bi mogle „otključati“ svoju nesebičnost.
Siniša Radetić, psihokorporalni terapeut

Lokacija: Dvorana Yoga Home, Fakultetska 4, Osijek

Datum i vrijeme održavanja: 16.-17.veljače 09:00 do 19:00sati s pauzom za ručak 13:00-14:30

Voditelj radionice: Siniša Radetić, integrativni, psihokorpalni terapeut

Cijena radionice: 300,00 kn

Molimo polaznike da dođu u udobnoj odjeći koja ne ograničava tijelo u pokretu.

Broj mjesta je ograničen. Prijave su obavezne.

Kontakt za informacije i prijave:

Siniša Radetić 091/5183-897

Email: centarosobnemoci@gmail.com