Tjelesno orijentirana integrativna terapija pristupa svakoj osobi kao cjelovitom biću. To znači, da terapeut neće samo voditi brigu o vašem umu i mislima, nego i o tijelu, osjećajima, impulsima i intuiciji. Naizmjenično aktiviranje i povezivanje svijesti i podsvijesti, dovodi vašu pažnju na ono što stvarno jeste, umjesto gubljenja u negativnim iskustvima prošlosti, strahovima budućnosti i ograničenoj ideji onoga što mislite da biste trebali biti.
Kakve god da jesu vaše brige, problemi, nesigurnosti, čežnje ili strahovi, tjelesno orijentirani terapeut će ih sagledati na svim razinama vašeg bića – tjelesnoj, emocionalnoj, mentalnoj, voljnoj i duhovnoj. Naši psihološki i emocionalni aspekti, kao i naše snage i slabosti, izravno su povezani s našim tijelom. Na primjer, kad smo nervozni i pod stresom, često osjećamo grč u želucu ili imamo probavne smetnje ili visok krvni tlak, a kad se zaljubimo osjećamo takozvane „leptiriće u stomaku“. Ukoliko smo pod pritiskom obaveza ili mentalno opterećeni, boli nas glava. Kad smo u strahu, dišemo plitko, a tjeskoba nas stišće toliko da nam se tijelo stalno osjeća umorno. Napadi panike, kao posljedica tjeskobe, mogu uzrokovati ubrzano lupanje srca i plitko disanje itd …
Kao i kod drugih terapijskih pravaca, možete očekivati da će vaš terapeut biti suosjećajan profesionalac koji će vas saslušati, podržati i biti prisutan bez osude, i to u sigurnom prostoru u kojemu ćete imati priliku biti, pričati, razmišljati, osjećati, pokazivati, istraživati i eksperimentirati izvan pritiska svakodnevnog života i društvenih odgovornosti. Ponekad je terapija nužnost za emocionalni opstanak i nošenje s poteškoćama svakodnevnog života, a ponekad je to neprocjenjiva prilika za osobni razvoj.
Tjelesno orijentirana integrativna terapija gleda na emocionalne i mentalne probleme u kontekstu tijela i uma kao cjelovitog sustava. Kako bi se trenutni problemi riješili, mentalni uvidi često nisu dovoljni, već se mora dogoditi nešto što će utjecati na sve nivoe našeg bića. Tjelesno orijentirani terapeut, stoga, puno pažnje daje vezama ili (ne)povezanosti između osjećaja, uma i tijela (tjelesne senzacije, mašta, zamisli, ideje, očekivanja, spontani impulsi, ustaljeni obrasci ponašanja, želje, osjećaji). Terapija stoga može uključivati različite elemente; od razgovora, dodira do pokretanja tijela, masaže, zamišljanja, maštanja, tjelesnih, emocionalnih i mentalnih vježbi, opuštanja, meditacije, energetskog rada i kombinacije svega navedenoga. Terapija bi zapravo trebala biti prostor i vrijeme u kojemu postajemo i u kojemu jesmo sve ono što jesmo, a kako bismo do toga došli, svi aspekti nas – tijelo, emocije, um, volja i duh, trebaju biti uključeni.
Tjelesno orijentirana terapija ima svoje korijene u 1920-im godinama kada je Wilhelm Reich, učenik i kolega Sigmunda Freuda, proširio klasičnu psihoanalizu primjećujući kako potiskivanje osjećaja korespondira sa zakočenostima i blokadama u tijelu. On je kreirao koncept „karakternih obrana“ koje svaka osoba razvije kao ponavljajuće i ograničavajuće obrasce ponašanja kojima se štiti od emocionalne boli. Ti obrasci nisu samo psihološki i emocionalni već i tjelesni. Oni prožimaju naše fizičko tijelo (npr. disanje, metabolizam, živčani sustav), kao i mentalno i emocionalno tijelo.
Wilhelm Reich je kreirao cijeli spektar pristupa, skupa sa svojim učenicima koji su razvili različite aspekte terapijskog rada i daljnju diverzifikaciju različitih modernih škola tjelesno orijentirane terapije. Neke od njih kao što su bioenergetika (Alexandar Lowen), Core Energetika (John Pierrakos) i Integrativna tjelesna terapija (Jack Rosenberg) koriste terapeuti Centra osobne moći. Osim navedenih tjelesno orijentiranih pristupa, terapeuti Centra koriste i object relation rad (rad s predosobnim razdobljem i uvjetima razvoja u prve tri godine života (Melanie Klein), obiteljske konstelacije (Bert Hellinger), meditacije, imaginacije i analizu snova po Jungovskom modelu, psihičke mape (Ken Wilber) i pristup “šok i trauma” (Judith Herman, Peter Levine). Za podršku duhovnom razvoju, koristi se metoda Pathworka.
Imajući sve navedeno u vidu, naziv Integrativna tjelesno orijentirana terapija čini se kao najcjelovitije ime za terapijski rad koji primjenjuju terapeuti Centra. Osim toga, svaki terapeut je jedinstvena osoba i u skladu sa svojom osobnošću, duhom, sklonostima, vrlinama, iskustvom, kreativnošću i intuicijom na svoj način oblikuje vlastiti terapijski rad. S druge strane, jedinstvenost svake osobe koja kao klijent dođe na terapiju, i odnos koji se razvije između terapeuta i klijenta, čine svaki terapijski proces jedinstvenim, posebnim i drugačijim. Ono što čini terapijski proces nije „ono što terapeut čini klijentu“ već ono što se kreira i događa između terapeuta i klijenta.